Blvd of broken dreams

nedjelja, 30.11.2008.

Noćna razmišljanja




''Uzmi onog koji te voli, a ne onog kojeg voliš.''
Djevojke iz Riyada




Prvo što sam pomislila kad sam pročitala ovu rečenicu bilo je - ...a što je s uzajamnom ljubavlju? Međutim, one su danas tolika rijetkost da se više ni ne uzimaju u obzir.

Danas, uvijek jedan voli više.

A kad smo kod toga.....
Nakon, ne znam ni ja sama koliko, dugo jedan je momčić konačno skupio hrabrosti kontaktirati me. Što reći o tome..... o njemu..... Ja prema tom čovjeku nemam apsolutno nikakve osjećaje. Nije mi ružan. Nije mi ni nešto posebno zgodan. Nije da mi se ne sviđa, a nije ni da mi se sviđa. Totalno sam ravnodušna. Naravno, još je rano za donošenje nekih posebnih zaključaka. Pustimo stvari neka teku same. Možda se i razviju neki osjećaji. Neke simpatije.


Bilo kako bilo, kad ovak' u gluho doba noći iz dosade počnem razmišljati o svemu i svačemu, a u ovom slučaju o njemu, unatoč činjenici da nemam nikakve osjećaje spram tog čovjeka, zaključujem da postoji mogućnost, ako mi se imalo svidi, i ako bi to funkcioniralo, da se 'udam' za tog čovjeka. Bez obzira što to nikad ne bi bilo to.

Znam da zvuči grozno. Međutim, tim činom usrećila bi mnoge ljude. U stvari, jedino ja ne bi bila sretna. Ne kažem da bi bila nesretna, ali sigurno ne bi bila ni sretna. Bila bi zadovoljna.

Sposobna sam provesti tak šta u djelo. Međutim, koliko dugo sam sposobna trpjeti tak što? Bi li se ikada mogla pomiriti s činjenicom da sam mogla imati nešto više? Ono što sam htjela? Ono što mi je bilo potrebno? Bi li se mogla pomiriti s činjenicom da sam odbacila potencijalno bolji život zbog sreće onih koji me okružuju? Što ljudi koji to naprave imaju od života?


''Život bez ljubavi nije život.''

Naravno, postoji i druga strana. Što ako se odreknete nečeg prosječnog zbog ničega? Što ako ono bolje nikada ne dođe? Što ako ne postoji bolje od toga? Ne za vas?

Da li je jedan zagrljaj vrijedniji od prazne postelje? Je li jedan poljubac vrijedniji od samoće? Je li netko vrijedniji od vlastite slobode? Je li 'ne sebičnost' vrijednija od vlastite sreće?


''Kad jednom odustaneš od sna isto je kao kad umreš.''

Inače, kad razmišljam o suživotu s nekim, moram priznati da mi se trenutno teško zamisliti s nekim u braku. Pa čak i u ozbiljnoj vezi. Imam osjećaj da to nije za mene. Mogu zamisliti da spavam s nekim. Da s nekim dijelim postelju (što mi inače najviše fali u životu). Da imam nekog tko će me zagrliti kad mi je potrebno. Dati mi pusu za laku noć. Ali brak........., teško. Sad sam tek na mentalnoj razini onih od 16-19 godina. Treba mi život, uživanje, zabava!!! A ne ozbiljnost, odgovornost, pravila, procedure, brak.

No, da li je kasno za uživanje i zabavu?

Postoje stvari......, događaji....... koji vas natjeraju da stanete i razmislite o svom životu. O sebi. Svojim postupcima. Odlukama. Ciljevima. Ti vas događaji u životu probude. Podsjete na to koliko je život kratak i da je svaki dan, svaka minuta možda posljednja. Shvatite da ne želite propustiti nijednu sekundu svog života. Niti jedan trenutak baciti u prazno. Želite svaki atom svog života ispuniti smijehom i istinskom srećom. Želite iskoristiti svaki udah i izdah. Želite iste sekunde proživjeti život.

''Život su prilike koje ne možeš vratiti!''

S druge strane, shvatite da trenutno niste u poziciji, u mogućnosti promijeniti neke stvari koje su vam od krucijalnog značenja. I za vas, i za vaš život. I onda da bi vam bilo lakše, i da ne bi doživjeli živčani slom, govorite sami sebi - ...ima vremena; doći će i to; samo se treba malo strpiti... Tu nastaje unutarnji sukob i rastrojenost.

Znate da vam je svaka sekunda, svaki udah, svaki treptaj možda posljednji, istovremeno morate staviti život na čekanje zbog okolnosti, ograničenja u vašem životu, na koja realno nemate apsolutno nikakav utjecaj. I onda vas polako, svakog dana, iz sekunde u sekundu sve više i više ždere i ždere. Ne želite razmišljati o tome, ali kako ne razmišljati o nečemu o čemu ovisi vaš život. A, naravno, ne smijete ništa reći jer ispadate nezahvalni i sebični.


Kako se boriti protiv svega toga?

Smijehom, srećom i pozitivnim razmišljanjem. Nema smisla zamarati se stvarima na koje nemate apsolutno nikakav utjecaj i koje ne možete promijeniti. Prepustite se i uživajte. Zabavljajte se u okvirima svojih mogućnosti. Ma koliko mislili da vam je život crn i negativan, sigurna sam da postoji ona neka mala sitnica, točkica koja vas uvijek razveseli. Okružite se njome. Okružite se stvarima koje vas vesele. Bez obzira što su daleko od vas ili izvan vaših mogućnosti. Danas ih nemate, no sutra je novi dan! Okružite se smijehom i zabavom i vidjet ćete da nijedan problem nije nerješiv.

Samo se prepustite i uživajte. Jer imate samo jednu priliku na život. Ovo je vaša prilika. Iskoristite je!!

30.11.2008. u 20:15 • 0 mislitiskana riječ#^

petak, 28.11.2008.

San ili java? :D



Sanjala sam nas noćas. Bili smo na nekom party-u. S tvojim društvom. Pričali smo, svi zajedno. Nabacili malo zajebanciju. U jednom trenutku, pogledi su nam se sreli. I spojili. Bio si moj. I bila sam tvoja. A nitko nije ni posumnjao.



Otišli smo na plesni podij. Nismo skidali pogled jedno s drugog. Dodir naših tijela samo je pojačao strast koja nas je obuzela tu večer. Željeli smo se. No, nismo žudili jedno za drugim. Znali smo da smo zajedno. Stoga nam nije bila potrebna dramatika i napetost. Mogli smo uživati u svakom trenutku. U svakoj sekundi. Nije nam se nikud žurilo. Bili smo sretni. Nasmijani. Jer znali smo što slijedi.Znali smo neizbježno.

Iskrali smo se u neku sobu. Ljubio si me polako, mekanim poljupcima. Tvoji dodiri zapalili su moju vatru. Vatru za koju sam već zaboravila da postoji. Totalno sam te opčinila. Prepustili smo se jedno drugom, kao da sutra ne postoji. Ušao si u me. Još jednom, 'zaplesali' smo. Totalno nas je obuzeo ritam glazbe. Snažno sam te zagrlila, dok ljubio si mi vrat i milovao mi leđa. Svršili smo nasmiješeni.

Obukli smo se. Nisam imala nikakva očekivanja. Mislila sam da će to biti to. Kao i s drugima. Al' iznenadio si me. Htjela sam izaći iz sobe, kad si me zaustavio. Zagrlio me i poljubio. Primio si me za ruku i nisi me više pustio. Bila sam tvoja. I htio si svima to pokazati. Nisam bila tvoj trofej. Nego tvoj ponos. Zagrlio si me. Vratili smo se na podij i zagrljeni plesali cijelu noć.

Ujutro, otpratio si me kući. Poljubio me i poželio mi laku noć. Laku noć, dragi!

28.11.2008. u 20:40 • 0 mislitiskana riječ#^

četvrtak, 30.08.2007.

Zabranjene suze




,,Zašto čovjek katkad ne može biti nesretan?''





Ljudi umiru. Ljudi obole. Ljudi bivaju ranjeni i osakaćeni. Ljudi bivaju maltretirani, psihički i fizički. Ljudi bivaju silovani. Ljudi bivaju prevareni. Bivaju zanemareni. Napušteni, kao životinje na ulici. Odbačeni. Ljudi nestaju. Bivaju oteti. Prodani u bijelo roblje ili bačeni u prostituciju. etc.

Jesu li to jedini razlozi kada je tuga dozvoljena? Jesu li to jedini razlozi zbog kojih čovjek smije biti nesretan? Biti nesretan, a da ga drugi ne osuđuju? Zašto čovjek ponekad jednostavno ne može biti nesretan? Iz nekih drugih razloga? Jer oni doista postoje.

Ljudi imaju osjećaje, želje i snove, i kad im netko zgazi bilo što od toga, zar nemaju pravo biti nesretni? Ljudi imaju probleme, i kad ih se skupi previše, zar nemaju pravo ispuhat se, olakšat si, na bilo koji civilizirani način, uključujući i nesretnost, odnosno suze?

,,Tko sam ja ako ne moje uspomene.''

Ljude ponekad preplavi nostalgija za ljepšim, boljim vremenima, pa zar nemaju pravo sjećati ih se sa suzama? Nemam li se pravo sjećati starih ljubavi sa suzama? Da, trebam biti sretna jer sam ih doživjela i jer imam lijepa sjećanja. No, zar ne smijem ponekad, u gluho doba noći, kad me nitko ne vidi, a čuju samo četiri zida moje sobe, zaplakati za nečim predivnim što uvenulo je? Za nečim prekrasnim što iščezlo je iz mog života i vratilo se nikad više nije?

Nemam li pravo plakati i biti tužna, jer me boli? Duša? Srce?

Zašto se ljudi boje nesretnosti? Zašto se boje tuge? Boli? Nisu li manje ljudi ako ne osjećaju i te osjećaje? Jer nisu cijeli? Nisu li manje živi? Jer onaj koji ne osjeća, bilo koji osjećaj, uistinu i nije živ?

Nitko nije sretan 365(6) dana u godini. Nitko nije sretan cijeli mjesec. Nitko nije sretan 24/7. Nitko nije sretan čak ni jedan cijeli dan.

Zašto onda moramo glumiti da jesmo?

Zašto je ljepše čuti laž nego istinu? Zašto je ljepše gledati iluziju nego stvarnost? Zašto se ljudi ne žele suočiti sa stvarnošću? Zašto žele živjeti u iluziji? Jer svijet nije savršen, divan i prekrasan. Osim u romanima i filmovima. Svijet je pun negativnosti. Negativnosti koje neke dotiču manje, a neke više. Pun je naravno i pozitivnosti, koje također neke dotiču manje, odnosno više. Svijet nije samo crn. Nije samo ni bijel. Svijet je siv i šaren. Za neke je više siv, a za neke više šaren. Jedna minuta može biti ružičasta, a već slijedeća crna. Sve ovisi o životu, a ponekad i nama samima. Neki će reći da sve ovisi samo o tebi. I ja kažem. Ali, realno, ponekad, ma koliko se trudili, ne možemo utjecati život.

,,Toliko smo se navikli skrivati pred drugima da smo se na kraju skrili sami pred sobom.''

Ja smatram da kad si tužan trebaš to i pokazivati, odnosno kad si sretan trebaš pokazivati da si sretan. Koji god osjećaj osjećao trebaš to i pokazivati. Naravno ako želiš. Ako ne želiš, ne moraš. Ali odabir treba biti prepušten tebi. A ne okolini i drugima. I drugi trebaju poštovati tvoj odabir. Bez obzira sviđao im se ili ne. Ne smiju te osuđivati zbog toga.

Zanimljivo je kako najčešće osuđuju oni koji i prolaze kroz takve stvari. Osuđuju i drugi, ali ovi jače i gore. Nikad mi neće biti jasni ti ljudi. Ljudi koji sami nešto rade, ali osuđuju druge zbog tog istog. Po mom mišljenju, oni definitivno spadaju u najniže vrste bića. No vratimo se temi.

Ne smiju osuđivati tvoj odabir, no također ne moraju i dijeliti tvoj osjećaj. Jer ti njima ne namećeš taj osjećaj. Već samo pokušavaš sebi olakšati. Oni samo trebaju cijeniti tvoj odabir, kao i ti njihov.

Ja cijenim iluzije drugih. To je njihov odabir i njihov problem. No oni moju stvarnost ne cijene nimalo. Ja sam u društvu(br.2) uvijek sretna i nasmijana, čak pomalo vrckasta. Istina, ponekad malo i umorna, jer nakon neprospavane noći ni ne mogu osjećati išta drugo osim umora. No uvijek sam raspoložena i za druženje i za razgovor. Znači, koliko se ja sjećam, nikad me nisu vidjeli tužnu i depresivnu. Možda živčanu. Ali to je to.

No, zbog mojih depresija su me počeli, na određeni način, osuđivati. Zbog depresija, koje oni nikad nisu vidjeli, niti njima posvjedočili. Osim možda jednom, kad me jedan od njih zbadirao, također zbog predrasuda, ali ostalo je samo na tome – na bad-u. A zašto su me počeli osuđivati? Zbog straha i predrasuda. Strah ih je da ih ne zarazim, a pošto je ovaj jedan već bolovao nekoć od depresije, smatra da je to nešto prestrašno i da se trebam izliječiti il nešto. Kaj god. Stvar je u tome što je on bio u daleko gorim depresijama od mene, koje su uključivale i suicidalnost. Istina, ja ponekad poželim umrijeti, bila u depri ili ne, ali nikad nisam pomišljala na suicid. Ne u smislu da to i učinim. Meni se jednostavno skupi toga i imam potrebu isplakati se. I to su moje depre. Prestrašno, jel da! yes

No ti današnji muškarci se očito boje svega, a ponajviše osjećaja, jer ne daj Bože da netko vidi da oni doista i mogu osjećati. Bez uvrede onima koji nisu takvi. Ja inače nemam takve predrasude prema muškarcima, i u sukobu žena i muškaraca sam najčešće na strani muškaraca. Veliki sam šovinist, nikad feminist. Jer žene stvarno mogu biti i jesu grozne. Ali ovo je jedna stvar koja mi se nekako često ponavlja. Znam za muškarce i koji su plakali i koji pokazuju svoje osjećaje. Ali ipak znam puno više onih hladnih i suzdržanih. No, nisu samo muškarci takvi. I žene isto vole živjeti u iluziji.

Što je to što ljude drži u iluziji?

Znam da će biti onih koji će reći da možda ja živim u iluziji. Možda. Možda svatko živi svoju iluziju. A možda svatko živi svoju stvarnost. Nije važno. Važno je da drugi nemaju pravo osuđivati tvoju iluziju/stvarnost. Jer time ujedno osuđuju tebe. Shvaćam da si neki ljudi jednostavno ne pašu. I to je u redu. No, oni kažu da im ja pašem. Sviđam im se. Ali ne sviđaju im se moje depre. Ne sviđa im se dio mene. Znači ne sviđam im se ja. Tko je tu u zabludi?

Bilo kako bilo, na svu sreću, postoji osoba s kojom uvijek mogu biti ono što jesam i 100% iskrena. Zahvaljujući njoj mogu izdržati sve ostale i zahvaljujući njoj imam snage odglumiti sve što je potrebno za sreću drugih.

Dok god imam nju, dotle imam i nade za budućnost. Pa makar i budućnost u samoći.

30.08.2007. u 12:09 • 9 mislitiskana riječ#^

< studeni, 2008  
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



Komentari da/ne?

Opis bloga


moje misli

Linkovi



Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Stari blog
My butterfly


!!! TRI ZAMOLBE:

1. AKO ČITATE, KOMENTIRAJTE!!!!!!!

2. AKO NIJE PROBLEM, MOLILA BI DA POST KOJI ŽELITE KOMENTIRATI, KOMENTIRATE POD NJEGOVE KOMENTARE, A NE POD KOMENTARE POSLJEDNJEG POSTA. NA POSLJEDNJEM POSTU OSTAVITE SAMO OBAVIJEST DA STE KOMENTIRALI NEŠTO PRIJE.

3. JA NE VRIJEĐAM VAS, NEMOJTE NI VI MENE.

HVALA. ...!!!



My words


.........Life sucks!!!.........

...ono što te ne dira ne može te ni povrijediti...

...ja polako blijedim, postajem vlastita sjena...

...love is such a sweet sorow, such a beautiful pain and such truthful lie...

...nije teško onome tko je slijep, teško je onome tko vidi...

...kamo god krenuli, kuda god nas putevi vodili, uvijek idemo na jedno mjesto i samo u jednom smjeru...

...staklo je krhko, a srce još slabije...




Gabriel Garcia Marquez:

...čovjek u seksu nalazi utjehu kad mu se ne posreći u ljubavi...

Nepobjediva snaga koja pokreće svijet nisu sretne ljubavi, već one s poteškoćama.

...ljubav nije stanje duše, već horoskopski znak...

Čovjek nije star po godinama, već onoliko koliko se osjeća starim.

...ni za što na svijetu ne bih mijenjao čari svoje patnje...

Najveći su luđaci daleko ispred svog vremena.

...uređujemo se za nekoga...

Mala moja, sami smo na svijetu.



Citati


It's not so bad being dead like me.

What a frightening thing is a man...

Najgora stvar koju nekome možeš učiniti je odustati od njega.

Tko sam ja ako ne moje uspomene.

What we do in life echoes in eternity.

Kad izgubimo nadu i srce se predaje.

Be careful what you wish for!!

Nikad ne budi nečiji slogan, jer ti si poezija.

Toliko smo se navikli skrivati pred drugima da smo se na kraju skrili sami pred sobom.

People are gonna disappoint you. I get that. I kind of expect that. But what if you wake up one morning and realize that you are that disappointment.

U životu će te mjeriti po tome kako ga svladaš.

Što ti je zanimljivije? Promatrati život? Ili ga živjeti?

There are no happy endings. There are just endings.

Netko mora umrijeti da bi ostali počeli cijeniti život.

There's people that good things happen to and there's people that good things don't happen to.

Ne obazirite se na ljude koji manje vrijede od vas.

Čovjek je jedina životinja koja se dvaput spotakne o isti kamen.

I don't believe in past lives. I think we got one life, one chance, and what we do with it it's up to us.

Koliko srce može patiti?

Zašto nazivaju svijet dolinom suza, kad se na njemu mogu uživati tako divne slasti?

Maybe tomorrow I'll find my way home....

Ono što misliš nema nužno veze sa stvarnošću.

Glupost je povlastica mladosti. A nedostatak prilika prokletstvo starosti.

STOP ANALIZING AND DO SOMETHING ABOUT IT !!!

Život su prilike koje ne možeš vratiti!

Nisu važne godine u životu. Važan je život u godinama.

Everybody deserves a shot. If you really want something bad enough no one has the wright to stand in your way.

Kad jednom odustaneš od sna isto je kao kad umreš!!

Zašto čovjek katkad ne može biti nesretan?

Who knows what true happiness is?

Living is easy with eyes closed.

Bez povjerenja nema ljubavi.

Smisao života je postavljanje pitanja, a ne dobivanje odgovora.

Man is the only being who knows he is alone.

Ne zaboravi da zaboravljeni nikad ne zaboravljaju one koji su ih zaboravili.

Pravila su prvi korak ka tiraniji duše.

You cannot walk away from love.

Ljubav je igra u kojoj gubiš samo ako odbijaš igrati.

Srce ima svoje razloge koje razum ne poznaje.

Sex is the easy part. Giving your heart to somebody is scary part.

Život bez ljubavi nije život.

The greatest thing you'll ever learn is just to love and be loved in return!

Imamo jedno drugo. Samo to je važno.

Život je gubitak stvari i osoba do kojih nam je stalo.

Life is too short, and death is too long.

We are all dying from the start.

Svaki čovjek umire, no svaki čovjek ne živi uistinu.

Pokorite strah i pokoriti ćete smrt!!

It's hard to fight with the things we're afraid of. Sometimes we need a little help.

Sve sretne obitelji nalik su jedna na drugu, svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj način.

Does anybody know what we are living for?

Ma koliko te puta život oborio, ti ćeš se dizati iz pepela.

U životu ponekad gubiš, ponekad dobivaš.

When it comes to livin', dying is the easy part.

Najteža stvar na ovom svijetu je živjeti na njemu.

Sve što sam htjela je da imamo dom i zajedno ostarimo, no život me nikad nije pitao što hoću.

You're not smart enough, sweetie!

Moraš se pomiriti s tim da nije uvijek lako. Samo ako nađeš mir u sebi moći ćeš naći prisnost u ostalima.

Jedno je željeti smrt, a drugo nemati straha pred njom.

Blink and you'll miss it!

Imaš samo jednu priliku na život!!!

Nemoj se bojati smrti, nego da ne živiš.

Why has no one loved me?

Voljeti i biti voljena mi mnogo znači.

Friends are two people sharing one soul.

Kad su zvijezde davno eksplodirale od njih je nastalo sve na ovom svijetu. Sve je zvjezdana prašina. Ne zaboravite, vi ste zvjezdana prašina.

U vrijeme sveopće obmane, govoriti istinu je revolucionarni akt.

How can person be happy and sad in a same time?

Vjeruješ li da zadovoljstvo može biti grijeh?

Je li moguće voljeti Boga i ženu istovremeno?

U svakom danu postoji trenutak koji sotona ne može pronaći.

...it's only tears and rain...

Ljubav vam može dati snagu za koju niste ni sami svjesni da imate.

Kada se suočimo s problemom tek tada shvatimo koliko smo jake.

I'm sorry I'm happy.

Ono što učinimo za sebe, umire s nama. Ono što učinimo za druge, besmrtno je.

Svatko je odgovoran za svoj život.

Srodne duše se ne susreću, njima se postaje.

I could held you in my arms forever, still wouldn't be long enough.

You are my immortality.

Dao sam joj život!!!

Do you see the truth through all their lies?

I'm scared to open up my heart like that again.

Zar ne bi radije riskirala, nego dovijeka se pitala što je moglo biti?

I'm here for you and always will be. Even when I don't understand it.

Ako ljudima pokažeš budućnost, oni je više nemaju.

It's hard to let someone go.

Cvijet vrijedi koliko i njegove latice.

Everything is funny and everything is sad.

Ne bojiš li se što ne znaš točno što ćeš sa životom?

Sami krojimo svoju sudbinu.

Postoji sudbina. Ali ona ti samo namjesti priliku. Dalje moraš sam.

This life ain't worth living!!

Važno je da nas zabavlja život koji živimo te da smo u njemu slobodni birati.

People always leave!!

Želim početi ispočetka!!!!!!!!!!!!